Sonitus

Pitanja i odgovori

Odgovori na pitanja koja nam najčešće postavljate: proizvodi, montaža, isporuka i izrada po mjeri.

Sonitus Acoustics

Prostor mi je bučan – kad nas je više, ne razumijemo se i moramo vikati. Zašto i kako to riješiti?

Prostor je bučan zato što se zvuk odbija od tvrdih površina (staklo, beton, pločice, gips) i ostaje u prostoriji umjesto da utihne. Rješenje je dodati površine koje zvuk upijaju, a ne odbijaju: akustične panele.

Kad odjek traje predugo, govor se „razmazuje“: riječi se preklapaju pa sugovornika slabije razumijemo i nesvjesno počnemo govoriti glasnije. Onda glasnije govore i svi ostali, i buka raste u krug. To je poznato kao Lombardov efekt i glavni je razlog zašto su puni kafići, restorani, vrtići i uredi toliko glasni.

Akustični paneli skraćuju vrijeme odjeka. Rezultat nije samo nekoliko decibela manje buke: razumljivost govora je bitno bolja, ljudi prestanu nadglasavati jedni druge, a prostor djeluje mirnije i privatnije. Isto vrijedi i kod kuće, u dnevnom boravku s puno stakla i tvrdih podova.

Koliki bi odjek trebao biti u mom prostoru?

Ovisi o namjeni: što je razumljivost govora važnija, odjek treba biti kraći. Mjeri se vremenom odjeka (RT60): koliko sekundi treba da zvuk utihne za 60 dB.

Prostor Vrijeme odjeka Temelj
Režija, studio, hi-fi slušaonica 0,2 – 0,4 s preporuka EBU Tech 3276
Kućno kino, snimanje govora, podcast 0,3 – 0,5 s praksa
Dnevni boravak, kućni ured 0,4 – 0,6 s praksa (nije propisano)
Učionica, soba u vrtiću 0,45 – 0,6 s propisano
Soba za sastanke, predavaonica 0,6 – 0,85 s propisano
Ured otvorenog tipa oko 0,65 – 0,7 s propisano
Školska kantina, blagovaonica u vrtiću oko 0,55 – 0,6 s preporuka DIN 18041
Restoran, kafić najviše oko 0,8 s; za ugodan razgovor 0,5 – 0,7 s preporuka DIN 18041 i praksa
Čekaonica, knjižnica, bolnička soba oko 0,8 – 0,85 s propisano
Ulazna aula, šalter-dvorana oko 1,05 – 1,15 s propisano
Prostor za glazbu (proba, mala dvorana) 0,95 – 1,2 s propisano
Sportska dvorana 1,4 – 2,0 s propisano

U Hrvatskoj od travnja 2025. vrijedi Tehnički propis o akustici u zgradarstvu (NN 71/25). Za škole, vrtiće, dvorane, urede otvorenog tipa, čekaonice, bolničke hodnike i ulazne aule javnih zgrada vrijeme odjeka je propisano i dokazuje se u projektu; točna vrijednost računa se iz volumena prostorije. Na prostorije unutar stanova ti se zahtjevi ne odnose, a za restorane i kafiće vrijede preporuke struke. Slične norme imaju i druge europske zemlje, primjerice DIN 18041 u Njemačkoj.

Za usporedbu: prazna prostorija s tvrdim površinama lako ima 1,5 s i više.

Hoće li akustični paneli spriječiti da me čuju susjedi, ili da ja čujem njih?

Uglavnom ne. Akustični paneli popravljaju zvuk unutar prostorije, a zvuk koji prolazi kroz zid, strop ili pod zaustavlja samo zvučna izolacija.

To su dva različita posla. Apsorpcija smanjuje odjek i buku u samoj prostoriji; za nju služe lagani, porozni materijali. Zvučna izolacija sprječava prijenos zvuka u susjedni prostor; za nju trebaju masa, odvojene konstrukcije i dobro brtvljenje.

Buka između stanova dolazi na dva načina:

  • Zračna buka: govor, glazba, televizor. Putuje zrakom, a zatim kroz zid ili strop.
  • Udarna buka: koraci, pomicanje stolaca, predmet koji padne. Nastaje udarcem u konstrukciju i širi se kroz pod, strop i zidove.

Protiv udarne buke apsorberi ne pomažu, a protiv zračne pomažu malo. Akustika prostora ipak ima utjecaj, i to u oba smjera. U ječnoj prostoriji buka koja uđe od susjeda zvuči glasnije nego u akustički tretiranoj. Vrijedi i obrnuto: u ječnoj prostoriji vaš je zvuk glasniji, pa ga više prolazi susjedima. Razlika je nekoliko decibela (kad se vrijeme odjeka prepolovi, razina buke pada za oko 3 dB). To se čuje, ali ne rješava problem ako su zid ili strop slabi.

Čujem susjeda iz stana iznad. Mogu li obložiti strop apsorberima i riješiti problem?

Ne. Apsorberi na stropu neće riješiti buku iz stana iznad, i to iz više razloga.

Prvo, najčešće smeta udarna buka: koraci, pete, pomicanje namještaja. Ona se širi kroz samu konstrukciju, a lagan i porozan apsorber na to ne djeluje.

Drugo, takva se buka najbolje rješava na izvoru, u stanu iznad: plivajućim podom ili mekom podlogom (tepih, elastična podloga ispod laminata).

Treće, ako to nije moguće, s vaše strane ne pomaže apsorpcija nego dodatna zvučna izolacija: spušteni strop koji je odvojen od stropne ploče, sa šupljinom ispunjenom gustim apsorpcijskim materijalom i zatvoren s dva sloja gipskartonskih ploča.

Ni to nije jamstvo. Zvuk iz stana iznad ne dolazi samo kroz strop nego i bočno, kroz zidove i vertikalne dijelove konstrukcije. Koliko će spušteni strop pomoći ovisi o tome kako je zgrada građena, pa se u postojećoj zgradi rezultat ne može sa sigurnošću predvidjeti. U pravilu pomaže više protiv govora i glazbe nego protiv koraka. Prije većeg ulaganja isplati se mjerenje ili savjet akustičara.

Kako se onda radi dodatna zvučna izolacija zida ili stropa?

Pred postojeći zid ili ispod stropa dodaje se nova, teška obloga na vlastitoj potkonstrukciji, a šupljina se ispuni gustim apsorpcijskim materijalom. Lijepljenje panela izravno na zid nije zvučna izolacija.

Uobičajeni sastav, redom od postojećeg zida prema prostoriji:

  1. Postojeći zid ili strop.
  2. Potkonstrukcija, drvena ili metalna. Najbolje je da postojeći zid dodiruje što manje (samostojeća ili na elastičnim nosačima).
  3. Regenerirana spužva unutar potkonstrukcije, kao ispuna šupljine. Dostupna je u gustoćama od 60 do 140 kg/m³; za zvučnu izolaciju biraju se veće gustoće, jer teži materijal bolje prigušuje šupljinu i dodaje masu oblozi.
  4. Gipskartonske ploče u dva sloja ili MDF ploče na potkonstrukciji. Veća masa i dva sloja prigušuju rezonanciju koju ima jedna tanka ploča.
  5. Brtvljenje svih rubova i spojeva uokolo. I mala pukotina poništi velik dio učinka.
  6. Završni sloj: klasična završna obrada zida (gletanje i bojenje) ili dodatna akustična obloga, na primjer tanje PET ploče. Akustična obloga usput popravlja i akustiku same prostorije.

Izolacija zida u pravilu je jednostavnija i predvidljivija od izolacije stropa. I ovdje vrijedi oprez: dio zvuka zaobilazi oblogu bočnim putem, kroz susjedne zidove, pod i strop.

U stan mi ulazi buka iz hodnika ili stubišta. Što mogu učiniti?

Ta buka najčešće ulazi kroz ulazna vrata, pa su vrata prvo mjesto za popravak. Drugo je sam hodnik.

Ulazna vrata slabije kvalitete i loše brtvljena propuštaju mnogo više zvuka nego zid oko njih. Ako je uz to hodnik ječan, s golim tvrdim površinama, zvuk koji iz jednog stana izađe kroz vrata putuje hodnikom gotovo bez slabljenja do vrata sljedećeg stana i kroz njih ulazi.

Što pomaže:

  • Vrata: brtve po cijelom obodu i spuštajuća brtva na pragu, ili vrata s deklariranom zvučnom izolacijom. Za nove zgrade propis traži ulazna vrata od najmanje 37 dB, odnosno 30 dB ako stan ima predprostor.
  • Apsorberi u hodniku, na stropu ili zidovima. Skraćuju odjek i smanjuju buku koja se hodnikom prenosi od vrata do vrata. Hodnik je zajednički dio zgrade, pa treba dogovor suvlasnika.
  • Predprostor u stanu s vratima prema dnevnom boravku djeluje kao dodatna pregrada.
Gdje trebam postaviti akustične panele?

Ovisi o tome odakle zvuk dolazi. Ako su izvori posvuda (kafić, restoran, ured), panele rasporedite ravnomjerno po prostoru. Ako je izvor na jednom mjestu (zvučnici u slušaonici ili studiju), paneli idu na točno određena mjesta.

Prostori s puno ljudi (kafići, restorani, uredi, učionice). Izvori buke su razbacani i mijenjaju se, pa i apsorpciju treba rasporediti: na strop i na barem dva susjedna zida, a ne sve na jednu plohu. Strop je najzahvalnija površina jer je velik i slobodan, a viseći stropni apsorberi u jednoj boji gotovo ne mijenjaju izgled prostora. Zidni paneli u visini glave i apsorberi blizu stolova dodatno pomažu razumljivosti, jer hvataju zvuk blizu mjesta gdje nastaje. Tretman barem jednog od dva nasuprotna gola zida uklanja i treperavi odjek između njih. Budući da je u takvim prostorima dizajn važan, paneli mogu biti i ukras: jednobojni ili dvobojni PET paneli s urezanim uzorcima, paneli presvučeni tkaninom ili obloge s drvenim dekorom.

Slušaonice, kućna kina i studiji. Ovdje je izvor fiksan, pa se prvo tretiraju točke prvih refleksija: mjesta na bočnim zidovima i stropu od kojih se zvuk iz zvučnika jednom odbije prije nego što dođe do vas. Naći ćete ih ogledalom: sjednite na mjesto slušanja, a druga osoba neka pomiče ogledalo po zidu; gdje u ogledalu vidite zvučnik, tu ide panel. Zatim dolaze zid iza zvučnika i iza slušatelja te kutovi prostorije, gdje se nakupljaju duboke frekvencije. Raspored treba biti simetričan lijevo i desno.

Trebam li cijelu sobu obložiti apsorberima?

Ne, i u većini slučajeva to nije ni poželjno. Prostor treba zadržati dio prirodnog odjeka, inače zvuči neprirodno, „mrtvo“ i zamorno.

Obično je dovoljno tretirati manji dio površina, ali učinkovitim apsorberima. Bolje je uzeti manje panela koji upijaju širok raspon frekvencija i imaju visok koeficijent apsorpcije, nego prekriti cijelu sobu tankim materijalom. Tanki paneli, tepisi i zavjese upijaju gotovo samo visoke frekvencije: soba tada izgubi „zrak“ i jasnoću, a srednje i duboke frekvencije i dalje odzvanjaju. Rezultat je mutan, „bubnjav“ zvuk, lošiji od početnog.

Primjer: za sobu 5 × 4 m visine 2,6 m obično je dovoljno oko 10 do 13 m² panela najviše klase apsorpcije. To je oko 12 do 15 % ukupne površine zidova, stropa i poda.

Koliko panela mi treba?

Toliko da vrijeme odjeka padne na vrijednost primjerenu namjeni prostora. Za većinu prostorija to znači učinkovitim apsorberima pokriti otprilike 10 do 25 % ukupne površine.

Točnije se računa Sabineovom formulom: vrijeme odjeka = 0,161 × volumen / ukupna apsorpcija. Što je prostorija veća i „tvrđa“, to više apsorpcije treba.

Primjer za sobu 5 × 4 × 2,6 m (52 m³): prazna, s tvrdim površinama, ima vrijeme odjeka oko 1,4 s. Za 0,5 s treba ukupno oko 17 m² apsorpcije; prostorija sama daje oko 6, pa nedostaje oko 11 m². To je oko 12 m² panela klase A (αw 0,90), ili oko 18 m² panela klase C (αw 0,60). Namještaj, tepih i ljudi također upijaju zvuk, pa u opremljenom prostoru treba manje.

Pripremamo i kalkulator vremena odjeka: upišete dimenzije i površine, odaberete panele i odmah vidite rezultat.

Mogu li sam izmjeriti akustiku svoje prostorije?

Da, za orijentaciju sasvim dobro, a uz malo opreme i prilično točno.

  • Pljesak rukama. Ako nakon pljeska čujete dugo „zujanje“ ili metalno treperenje između dva zida, prostor ima previše odjeka. Brz test, bez brojki.
  • Aplikacija na mobitelu. Aplikacije za mjerenje vremena odjeka daju grubu vrijednost RT60, dovoljno za usporedbu prije i poslije.
  • Mjerni mikrofon i računalo. Besplatni program Room EQ Wizard (REW) s mjernim mikrofonom pokazuje vrijeme odjeka po frekvencijama i frekvencijski odziv na mjestu slušanja. To je standard za slušaonice i kućne studije.

Za javne prostore i projekte s propisanim vrijednostima mjerenje radi akustičar prema normi ISO 3382. Mjerenje je uvijek točnije od proračuna, a proračun je dobar za planiranje prije kupnje.

Koji akustični element trebam i kada?

Ovisi o tome koje frekvencije želite smiriti. Nijedan panel ne upija sve frekvencije jednako, pa se elementi biraju prema području u kojem djeluju.

  • Porozni apsorberi: akustična spužva, melaminska pjena, PET filc, paneli presvučeni tkaninom. Djeluju na srednje i visoke frekvencije; što imaju više materijala u debljini, to djeluju niže. Deblji paneli (5 cm i više) su širokopojasni i osnovni su izbor za govor i opće smirivanje prostora.
  • Apsorberi s perforiranom ili prorezanom drvenom prednjom pločom. Rade na principu rezonatora i najjači su u srednjem području, a uz to su i dekorativni. Dobar su par poroznim apsorberima.
  • Bas trapovi. Debeli ili posebno ugođeni apsorberi za duboke frekvencije, najčešće u kutovima. Trebaju prostorijama za glazbu, kućnim kinima i studijima.
  • Tanki apsorberi: zavjese, tepisi, tanki filc. Upijaju samo visoke frekvencije; korisni su kao dopuna, ne kao jedino rješenje.
  • Difuzori. Ne upijaju zvuk nego ga raspršuju; koriste se kad prostor treba ostati živ.

Važan je balans. Ako prostor obučete samo u tanke apsorbere ili zavjese, skinut ćete visoke frekvencije, a srednje i duboke će i dalje odzvanjati; soba postane mutna i „mrtva“. Zato kombinirajte elemente koji pokrivaju različita područja.

Što znače αw i klasa apsorpcije A–E?

To je ocjena koliko dobro panel upija zvuk. Koeficijent apsorpcije ide od 0 (sve se odbija) do 1 (sve se upija), a αw je jedna zbirna vrijednost za cijeli panel, izračunata iz mjerenja po frekvencijama prema normi ISO 11654.

Klasa αw
A 0,90 – 1,00
B 0,80 – 0,85
C 0,60 – 0,75
D 0,30 – 0,55
E 0,15 – 0,25

Klasa je dobra za brzu usporedbu, ali ne govori sve. Dva panela iste klase mogu se jako razlikovati u dubokim frekvencijama, pa za glazbu, kino ili studio pogledajte i graf apsorpcije po frekvencijama. Uz to, isti panel ima različitu vrijednost ovisno o montaži (izravno na zid ili s razmakom), pa uvijek provjerite za koji način montaže vrijedi podatak.

Vrijednosti na našim stranicama izmjerene su u laboratoriju prema ISO 354, a uz proizvode su grafovi i izvještaji o ispitivanju. Usporedite apsorpciju naših proizvoda ili pogledajte sve izvještaje na stranici Preuzimanja.

Pomažu li kartoni od jaja, obična spužva ili tepih?

Vrlo malo. Kartoni od jaja gotovo ne upijaju zvuk: pretanki su i nisu porozni, a djelomično raspršuju samo najviše frekvencije.

Tepih, zavjese i obična ambalažna spužva upijaju visoke frekvencije, ali ne i srednje i duboke, pa prostor postane mutan umjesto mirniji. Kao dopuna su u redu; kao jedino rješenje nisu. Akustični paneli imaju izmjerenu apsorpciju i deklariran razred gorivosti, što kod improviziranih materijala ne znate, a zapaljiva ambalažna spužva na zidu je i rizik.

Radim od kuće i na video-pozivima mi glas odjekuje. Što je najmanje što trebam napraviti?

Dovoljno je nekoliko panela blizu radnog mjesta. Mikrofon hvata odjek sobe, pa treba smiriti površine oko vas, a ne cijelu prostoriju.

Najviše se dobije panelima na zidu iza monitora (prema kojem govorite), na zidu iza vas i, ako je moguće, iznad stola. Tri do šest panela od 5 cm ili debljih obično napravi jasnu razliku. Pomažu i tepih, zavjese i puna polica s knjigama. Mikrofon bliže ustima dodatno smanjuje udio odjeka u snimci.

Što znači razred gorivosti B-s1, d0 i je li mi to važno?

To je europska ocjena ponašanja materijala u požaru prema normi EN 13501-1, a važna je za sve javne prostore.

Slovo (A1 do F) govori koliko materijal doprinosi požaru: A1 i A2 su negorivi, B je teško zapaljiv, a prema F materijali gore sve lakše (F je lako zapaljiv ili neispitan). Oznaka s opisuje dim (s1 najmanje, s3 najviše), a d goruće kapljice (d0 bez kapljica). B-s1, d0 je, dakle, teško zapaljiv materijal s malo dima i bez gorućih kapljica.

Za ugostiteljske objekte, škole, urede i hotele traženi razred određuju propisi i projekt zaštite od požara, pa ga provjerite s projektantom prije narudžbe. Razred gorivosti naveden je u specifikacijama i tehničkim listovima naših proizvoda; razlikuje se po materijalu, debljini i ponekad po boji.

Kako se paneli montiraju i mogu li to napraviti sam?

Mogu, većina panela montira se jednostavno i bez posebnog alata.

Najčešći načini su lijepljenje montažnim ljepilom, magnetni sustav (paneli se mogu skinuti i premjestiti), montažni profili za vješanje na zid te ovjes sajlicama ispod stropa, koji usput daje i razmak koji poboljšava apsorpciju. Laki paneli od spužve i PET filca režu se skalpelom, pa ih je lako prilagoditi utičnicama i kutovima.

Prije lijepljenja provjerite podlogu (čista, suha, nosiva) i raspored panela označite olovkom. Pogledajte ljepilo Acoufix i magnetni sustav za montažu.

F, M & V Series Absorbers →

Je li bolji deblji panel ili isti panel odmaknut od zida? I je li svejedno koliko je spužva „puna“?

Deblji panel i razmak od zida pomažu na isti način: panel bolje upija niže frekvencije. Kod profiliranih spužvi jednako je važno koliko je debela puna baza ispod profila.

Razlog je fizikalan. Porozni materijal najbolje upija tamo gdje se čestice zraka najbrže gibaju, a to je na četvrtini valne duljine od zida. Uz sam zid tanak panel „vidi“ samo kratke valove, odnosno visoke frekvencije.

Razmak. PET panel debljine 12 mm zalijepljen na zid ima αw 0,30 (klasa D); isti panel ovješen 200 mm ispod stropa ima αw 0,80 (klasa B). Zato su viseći stropni paneli i paneli na distancerima toliko učinkoviti.

Baza kod profiliranih apsorbera. Kod piramida, kvadara i valova ukupna visina ne govori sve. Dva piramidalna apsorbera ukupne debljine 7 cm mogu imati punu bazu od 2 cm ili od 5 cm; onaj s bazom od 5 cm ima mnogo više materijala i znatno bolje upija srednje i niže srednje frekvencije. Naš apsorber ukupne debljine 4 cm s bazom od 2 cm upija na 250 Hz oko 20 % zvuka, a model od 8 cm s punom bazom od 4 cm oko 55 %. Da je deblji model zadržao bazu od 2 cm, razlika na 250 Hz bila bi mnogo manja.

Pri usporedbi apsorbera zato uvijek gledajte i debljinu baze, a ne samo ukupnu visinu. Za najdublje frekvencije ni debeli paneli nisu dovoljni; tu trebaju bas trapovi.

Diffusers →

Koja je razlika između apsorbera i difuzora, i kada trebam difuzore?

Apsorber zvuk upija, a difuzor ga raspršuje u više smjerova. Apsorber skraćuje odjek; difuzor razbija jake pojedinačne refleksije, a prostor ostavlja živim.

Difuzori imaju smisla tamo gdje je zvuk sam po sebi cilj: slušaonice, studiji, sobe za probe, koncertni i višenamjenski prostori. Tipično idu na stražnji zid ili strop, iza mjesta slušanja, da zvuk ostane prostoran, a da ne bude oštar. U prostoru koji je jednostavno preglasan (kafić, ured, učionica) prvo trebaju apsorberi; difuzori ne smanjuju buku.

Dobar tretman prostora za glazbu gotovo uvijek kombinira oboje: apsorpciju na prvim refleksijama i u kutovima, difuziju iza slušatelja.

Bass Traps →

Trebaju li mi bas trapovi?

Trebaju ako u prostoriji slušate ili snimate glazbu, ili imate kućno kino. Za govor, urede i ugostiteljske prostore u pravilu ne trebaju.

U malim prostorijama duboke frekvencije (otprilike ispod 200 do 300 Hz) stvaraju stojne valove: na nekim mjestima bas „bubnja“, a na drugima nestaje. Obični paneli tu ne pomažu jer su pretanki za tako duge valove. Bas trapovi su debeli ili posebno ugođeni apsorberi, a najučinkovitiji su u kutovima, gdje se duboke frekvencije nakupljaju, po mogućnosti od poda do stropa.

Počnite s kutovima iza zvučnika, a zatim dodajte ostale. Učinak se najbolje vidi mjerenjem prije i poslije.

Niste našli svoje pitanje? Pitajte nas →